Robinson Crusoe, Daniel Defoe

Cripplegate, London 1660. - Moorfields, 16. travnja 1731.

Engleski pisac i novinar. Bio je jedan od najznačajnijih književnika 18. stoljeća. Smatra ga se osnivačem engleskog modernog romana.Daniel Defoe je bio rođen kao " Daniel Foe ", sin mesara Jamesa Foea. Kasnije, 1695. godine uzeo je prezime Defoe, bila je nadodata riječ " De ", kao što bi bilo dodato kod prezimena tadašnjih aristokrata. Potkraj 17. stoljeća, Defoe počinje putovati Europom no kasnije potom postaje osiromašen, pada pod bankrot a novac zarađuje pisanjem. Pisao je eseje, pamflete i traktate. Godine 1701. objavljuje svoju pjesmu " Čistokrvni Englez ". To je njegovo prvo djelo koje je objavio u javnost a ujedno je bilo i napisano u čast kralju. Sljedeće godine objavio je pamflet Najkraći postupak s otpadnicima, gdje je podržavao vjersku toleranciju. U časopisu je iznosio razne teme - od pitanja postupnog građanskog razvoja pa sve do međunarodnih političkih odnosa.Njegov najpoznatiji roman Robinson Crusoe (1719.), priča je o čovjeku koji je jedini preživio brodolom, te stigao na pusti otok. Pokušao je preživjeti prolazeći kroz mnoge avanture. Pretpostavlja se da je autor dobio inspiraciju kada je čuo za istiniti događaj o Alexanderu Selkirku, o nesretnom engleskom pomorcu koji je doživio brodolom. Pored Crusoa poznat je još Defoev roman Moll Flanders (1722.).Umro je 26. travnja 1731. u dobi oko 71. godine. Sveukupno je napisao preko 500 knjiga i prozvan je " ocem modernog novinarstva ".




Vrsta djela: 

• pustolovni roman

Mjesto radnje: 

• Engleska, Brazil, napušteni otok

Vrijeme radnje: 

• 18. stoljeće

Tema: 

• Pustolovina Robinsona Crusoea koji ostaje nasukan na pustom otoku

Kratki sadržaj:

Robinson Crusoe je nestašan mladić nemirna duha koji je sanjao o plovidbi. Tako je jednom otišao s brodom u Ameriku. Na putu se dogodila velika oluja i svi putnici su poskakali u svoje čamce. Veliki val je zapljusnuo čamce i svi su poginuli osim Robinsona. Njega je voda odnijela na obalu. Robinson je stao na čvrsto tlo. Nakon dvadesetak koraka je pao na pod i zaspao. Probudio se, bilo mu je čudno gdje je to. U daljini je vidio brod koji se nasukao, to je bio brod s kojim je on došao. Napravio je splav i otplovio do nasukanog broda. Tamo je našao mačka i psa, i uzeo je stvari koje su mu trebale. Tako su prolazile godine, a on se samo družio sa psom, mačkom i jednom crvenom papigom koju je naučio govoriti. Jednog je dana čuo neku buku. Uzeo je pušku da pogleda što se to tamo događa. Naišao je na neke ljudoždere koji su plesali oko vatre, a pokraj vatre je bio dječak. Robinson je ispalio metak i oni su pobjegli. Robinson je objasnio da mu ne želi ništa. Nazvao ga je Petko. Petko mu je bio dobar sluga. Prošlo je deset godina. Perko i Robinson su šetali po otoku kada su na moru vidjeli brod. Potrčali su da vide što se događa. Nekoliko pobunjenika je zarobilo kapetana i njegove ljude. Robinson i njegov prijatelj su oslobodili zarobljenike i kapetana. Kapetan ih je radi pomoći što su mu pružili odvezao u Englesku. Robinson je na otoku proveo 28 godina i zajedno sa petkom sretno se vratio kući.

Analiza likova:

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu. Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan, u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto

muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i dugačku, i nije bila kovrčava kao vuna. Čelo mu je bilo visoko i široko, a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa. Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”

Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao prihvatiti:
“Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”
Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove.”