Sretni princ, Oscar Wilde

Oscar Wilde

Oscar Wilde bio je irski pisac poznat po oštroumnim i duhovitim dosjetkama te homoseksualnoj aferi zbog koje je završio u zatvoru. Rođen je 16. listopada 1854. goddine u Dublin. Wilde je radio kao novinar, a uz to je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman "Slika Doriana Graya". U to je vrijeme Wilde doživio najveću slavu. No, u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, u kojeg se zaljubljuje. U to vrijeme postaje i alkoholičar, a njegova slava počinje polako blijediti.m 1875 i 1876. godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. Godine 1878. godine dobiva "Nagradu za englesku književnost". Pohađao je "Trinity College" u Dublinu od 1871. - 1874. godine. Poslje povratka iz zatvora seli se u Pariz, gdje napušten od sviju umire 30. studenog 1900. godine.U Dublinu je Wildeov spomenik poznat po skupocjenom metalu od kojeg je njegov kaput izrađen.

Vrsta djela:

• bajka

Vrijeme radnje:

• 19. st. (jesen, zima)

Mjesto radnje:

• trg i ulica neimenovanog grada

Pouka:

• treba biti obziran prema svima

Kratki sadržaj:

Prelijepi kip Sretnog kraljevića stajao je u gradu, na divljenje svim stanovnicima. Oči su mi krasila dva plava safira, tijelo mnogobrojni listići suhog zlata, a s drške mača se sjajio crveni rubin. Uzdižući se na visokom stupu, zračio je srećom i veličanstvenošću.Jednom prilikom prelijetao je preko grada lastavić u namjeri da se zaputi na jug. Trebao se pridružiti svojim prijateljima koji su već šest tjedana uživali u toplini dalekog Egipta. Njegov plan za put je postao upitan, jer je lastavić još od rano proljeća udvarao lijepoj trsci u koju se zaljubio. Svi su ga opominjali da od njihove ljubavi neće biti ništa, no lastavić je bio uporan s nagovaranjem trske da pođe s njim. Kad je shvatio da je ostao posve sam i da trska samo odmahuje glavom, zaputio se prema piramidama.Na tom putu je odlučio prenoćiti u gradu i to baš pod nogama kipa Sretnog kraljevića. Sve je izgledalo idilično i s puno svježeg zraka za prenoćiti dok lastavić nije osjetio kapi kiše. Poletio je da pronađe bolje skrovište kad se ispostavilo da zapravo to kip plače. Potišten zbog ugledanog prizora, lastavić se upoznao s njim i zapodjenuo razgovor. Sretni kraljević mu je otkrio kako prije, dok je bio čovjek, nije znao za ljudsku bijedu i nesreću, jer je živio bezbrižnim životom u palači s veličanstvenim vrtom. Sad, kad živi kao kip na visokom stupu, iako ima srce od olova, svakodnevno uviđa kako ljudi ustvari žive i ne može se prestati žalostiti.Ispriča lastaviću kako često vidi odavde prozor jedne siromašne švelje koja ne može dati bolesnom sinu ništa osim vode iz rijeke. Kaže mu kako bi bilo divno da lastavić ostane jednu večer i odnese švelji rubin s njegova mača. Lastavić to nevoljko učini, ostane još jednu noć te odnese rubin švelji. Kad se vratio začudio se kako mu je odjednom toplije, a Sretni kraljević mu je rekao da je to od činjenja dobrog djela.Navečer se spremi za put zamišljajući Nil i lotosove cvjetove, no kraljević ga zaustavi još jednom molbom koju lastavić nije mogao ne ispuniti. Odnio je safir iz jednog kraljevićevog oka mladiću koji se na tavanu smrzavao i gladovao, što ga je spriječavalo da do kraja napiše dramu kojom bi zaradio. Iduće noći je isto ostao zbog dobrog djela, drugi safir pripao je maloj prodavačici šibica kojoj su sve šibice bile ispale. Bilo je sve hladnije i hladnije.Kako je sad bez safira kraljević bio slijep, lastavić ga zbog toga nije htio napustiti pa je provodio vrijeme pripovjedajući mu o ljepotama Egipta. Njihov plan je bio da lastavić prelijećući gradom zapazi gdje ima siromaštva i da potom, listić po listić, skida suho zlato s kraljevića i odnosi ga siromasima. Na kraju je kraljević ostao beživotan i siv, a lastavić je uginuo s prvim snijegom točno pod njegovim nogama.Već sljedeći dan je odlučeno je da je kip previše otrcan pa se treba rastaliti u nešto drugo. Kako se olovno kraljevićevo srce nije dalo rastaliti, iz talionice su ga bacili na hrpu smeća, točno pored mrtvog lastavića. Kada je Bog naložio anđelima da mu donesu dvije najvrjednije stvari iz tog grada, oni su se vratili s mrtvom pticom i olovnim srcem. Ptica će tako zauvijek pjevati u Rajskom vrtu, a Sretni kraljević će ju zauvijek slaviti.